„Međimurska pjesma je posebna, ona je naša iskaznica, naš međimurski identitet i naš ponos. Jednom kad uđe u uho, zarobi dušu i tijelo svojom melodijom i ljepotom riječi. Teško da ćete je ikada više moći izbrisati iz srca“. Riječi su to Dejana Buvača kojima je sažeto i, složiti će se svi koji su ju ikad čuli, u samu njezinu srž definirao Međimursku popevku. Ova kratka i jasna definicija sažima sve ono što je ikad napisano i rečeno o ovoj nematerijalnoj kulturnoj baštini UNESCO-a koja se i danas najčešće izvodi u izvornom obliku, jednakom onom iz 16. stoljeću, otkad datiraju prvi zapisi Međimurske popevke. Iako zahvaljujući bogatstvu stilskih izraza omogućuje izvođenje popevke u različitim glazbenim oblicima, jedno je uvijek isto – zadržana izvorna veza stihova i melodije, koja njeguje autentičnost tradicionalne Međimurske popevke.
Sami Međimurci će reći da ih popevka, unatoč svojoj melankoliji ili baš zbog nje, prati u svim važnim životnim trenutcima, uz nju se slavi i tuguje generacijama, a utkana je čak i u nacionalnu bit međimurskog kraja. Bila je 1920. godina kad je 4. travnja na zasjedanju u Versaillesu zbirka pučkih popevki iz Međimurja odigrala ključnu ulogu u dokazivanju da je Međimurje sastavni dio Hrvatske, a ne susjeda imperijalista.
Međimurska je popevka, zahvaljujući svojoj dugovječnoj tradiciji i neprijepornoj umjetničkoj vrijednosti i važnosti za stanovnike županije krajnjeg hrvatskog sjevera, inspirirala mnoge da o njoj pišu, da joj udjele zaslužene komplimente i istaknu njezinu ljepotu. Tako je etno povjesničarka, profesorica Marijana Gušić o popevki napisala da „Međimurje nema nekih grandioznih spomenika, nema katedrala ni dvoraca, ne ističe se monumentalnim djelima. Pa ipak, ova zemlja između Mure i Drave dala nam je jedan od najljepših i najvrjednijih spomenika. To je svima nama poznata i draga međimurska popevka“. Popevku će još opisivati i „univerzalnom ljepotom koja nadilazi geografske granice“, „nježnom i iskrenom pričom o životu koja dirne svakoga tko ju čuje“, „glazbenim biserom sjeverne Hrvatske“… Jedan je osjećaj, ma odakle bili i slušate li popevku u dalekom svijetu ili Međimurju, uz ove melodije neizostavan. Naježenost. Takvo prožimanje uma emocijom kakvo izaziva Međimurska popevka, i opet će se složiti svi koji su ju slušali, već s prvim otpjevanim stihovima, ne može, a ne izazvati ovu fizičku reakciju.
Višestoljetnu tradiciju i baštinu koja se njeguje do danas UNESCO je upisao na svoj reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva 1918. godine. Među brojnim pismima potpore za nominaciju bilo je i ono Tete Lize, Elizabete Toplak, koja je u svoje 93 godine života, ispjevala na stotine izvornih međimurskih popevki i s razlogom je smatrana najvećom čuvaricom ovog međimurskog blaga. U svom je pismu, između ostaloga, napisala da je „saka međimurska pesma jena životna priča v koji su opisani ljepi i menje ljepi događaji. Negda je nikaj ni moglo preti bez pesme, niti svati, niti rođendani, imendani, različiti poslji…“.
Popevku danas rado izvode brojni umjetnici, neizostavni je dio repertoara međimurskih KUD-ova, operna diva Milka Trnina u jednoj je od najprestižnijih opernih kuća na svijetu, Metropolitan u New Yorku 1900. godine izvela Vehni, vehni fijolica, a najmlađa ambasadorica Međimurske popevke je Chriztel Renae Aceveda, Filipinka s međimurskom adresom. Popevka je, poput svih značajnih kulturoloških dostignuća, premostila generaciji i zemljopisni jaz.
Međimurski župan Matija Posavec redovito ističe kako je najveće bogatstvo Međimurja upravo njegov identitet, „a identitet čine ljudi, njihove vrijednosti, naša povijest i naša kultura, a Međimurska je popevka neizostavni dio naše tradicijske baštine“.
Mjesec studeni u Međimurju je proglašen Mjesecom Međimurske popevke, a istovremeno dok će melankolične note čarobno, iz duše, lebdjeti ponad zelenog Međimurja, Bečanima će popevke, 8. studenog u zlatnoj dvorani Musikvereina na koncertu pod nazivom „Počast međimurskoj popevki“, uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem dirigenta Ivana Huta, predstaviti sopranistica Marija Vidović. Cijena ulaznica je prigodna.
Uz koncert u Beču, Večer Međimurske popevke održati će se i u Centru za kulturu u Čakovcu, 28 studenog, a popevka će s novom, 2026. godinom, dobiti i svoj dom, Interpretacijski centar “Palača međimurske popevke”, financiran iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., ukupne vrijednost 5.5. milijuna eura.
